Nakon niza pretraga i posjeta raznim doktorima, još uvijek nemamo točnu dijagnozu. Moj devetomjesečni sinčić mora u bolnicu :(.

Evo kako se kronoški sve događalo (nakon prvog posjeta dječjoj bolnici Kantrida):

3.01.2011. - ORL, Riječka bolnica

Primio nas je neki mladi doktor koji je opipao kvržicu, pogledao nalaze, nešto promrljao u bradu i otišao po kolegicu radi konzulatacije. Uglavnom, doktorica je potvrdila da se radi o medijalnoj cisti vrata. Prema opisu rekla bih da je to tiroglosalna cista (thyroglossal duct cyst). Ni na jednom nalazu ne piše konačna dijagnoza o kakvoj se točno vrsti radi - pretpostavljam da neće ni znati dok ne uklone cistu.

Dobili smo antibiotik (prvo nam je rekla da će nam dati Amoxil sirup, a sad vidim da na nalazu piše Augmentin sirup. Nadaju se da će se cista malo smanjiti iako nije uopće vidljivo da je upaljena. Možda zbog odstupanja vrijednosti u krvnoj slici? Kad sam pitala zašto antibiotik, dobila sam odgovor - možda je cista malo upaljena!? Maleni nema nikakve vidljive simptome, nema temperaturu, dobrog je općeg stanja i koža na mjestu gdje je cista nije promjenila boju.

Nakon doktorice, u ordinaciju je dotrčao još jedan stariji doktor da bi i on opipao cistu. Sav se uzbudio jer se rijetko susreće s tim, pogotovo kod tako malene djece.

Uglavnom, operacija je nužna. Doktor kaže da u pravilu izbjegavaju operirati djecu mlađu od 3 godine zbog velikog gubitka krvi prilikom operativnog zahvata, ali u slučaju medijalne ciste vrata, bilo bi bolje operirati što prije. Nama su rekli da ćemo se dogovoriti za operaciju kad maleni navrši godinu dana, dakle u travnju ove godine - ukoliko ranije ne dođe do nekih komplikacija kao što su naglog rast ciste ili infekcija. Pratit će naš slučaj - krajem veljače moramo doći na kontrolni UVZ kod doktorice Pedisić.

Nitko nam nije predložio punkciju, a mislim da nije niti potrebna kad svejedno moraju operirati cistu i poslati je na analizu.

9.01.2012. - Maksiofacijalna kirurgija, bolnica Sušak

Primio nas je dr. Ante Lučev, maksiofacijalni kirurg. Oduševljena sam s doktorom! Detaljan, ljubazan i susretljiv! Pregledao je malenog i nalaze, i objasnio mi o čemu se radi (čak mi je i nacrtao). Uglavnom, pol sata sam razgovarala s njim i kaže da također smatra da je najvjerojatnije riječ o cisti koja je nastala kao posljedica ostatka tiroglosalnog duktusa.

Nalaz U području jezične kosti palpira se tvrda tvorba promjera 1 cm koja djeluje fiksirano za trup jezične kosti.

Dijagnoza Cystis mediana colli susp.

Također smatra da antibiotik uopće nije potreban jer beba nema temperaturu niti vidljive znakove upale. Sretna sam što smo tražili još jedno mišljenje - sad idemo dalje. Doktor je rekao da ako negdje zapnemo da se ga ponovno potražim i da će on napraviti ultrazvuk kako bi bolje promotrio cistu.

Poslijepodne me zvala sestra iz dječje bolnice Kantrida da obavezno sutra s malenim dođemo kod doktorice u hematološku ambulantu. Baš sam bila iznenađena jer se ne sjećam da sam dala broj mobitela, a i onako smo ovaj tjedan mislili otići na Kantridu (dr je rekla da dođemo kad obavimo pregled kod orl spec. i maksiofacijalnog kirurga i da nema žurbe). Ne kužim što je sad tako hitno pa me to malo i zabrinulo...

10.01.2012 - dječja bolnica Kantrida

Vadili su nam krv iz prstića i nalaze smo čekali sat vremena. Poslali su nas na odjel za hematologiju i onkologiju. Nakon što su pol sata vijećali, ušli smo u ambulatu. Dočekali su nas pedijatrica, specijalista hematolog i onkolog, još jedna doktorica i dvije sestre. Pregledali su malenog i objasnili mi da ipak postoji mala mogućnost da se ipak ne radi samo o cisti. Što je, ne znaju. Opet smo na početku... Uglavnom, maleni mora na dvodnevni boravak u bolnici. Moramo doći u idući utorak. Napravit će punkciju i onda ćemo valjda nešto više znati.

Nalaz krvi: E 4,39 Hb 1,21 Htc 0,354 Tr 353 L 9,3 neutro 21,5 ly 68,8 mo 4,5 eo 4,3 baso 0,9

Predpostavljam da ih je nešto u tim nalazima zabrinulo i da je zato potrebna hospitalizacija. Jako sam zabrinuta, dušu sam isplakala na putu kući...

14.01.2012 - pedijatrica

Podignula sam uputnicu za bolnicu... Leo će biti hospitaliziran na pedijatrijskom odjelu za hematologiju i onkologiju. Bit ću uz njega 24 sata. Na Kantridi su mi rekli da ću dobit stolicu i da me nitko neće tjerati. Meni dovoljno... Spavat ću na podu ako treba, ali ne odvajam se od svoje bebe.

Leo je već pravi mali dječaćić... Danas poslijepodne je prvi put ustao na nogice. Nema temperaturu, normalno jede, spava i stalno se smije. Sunce mamino. Naizgled je sve u redu.... Niti ta cista nije okom vidljiva pa na trenutak zaboravim da je tamo. Ali samo na tren, jer se brzo sjetim i srce mi se stisne od straha...

Samo da sve bude ok i da ova noćna mora što prije završi...

 

Dragi moji... pišem ovaj post da bar malo rasteretim dušu jer nažalost, na pragu nove godine ne mogu ostaviti brige u staroj. Moj devetomjesečni sinčić ima kvržicu ispod vrata i zasad ne znamo o čemu se radi. Jučer smo proveli 5 sati u dječjoj bolnici, obavili pregled, ultrazvuk vrata i krvnu sliku.

Nalaz pedijatra ukratko: Muško dojenče u dobi od 9 mjeseci, dobrog općeg stanja, afebrilan, koža i sluznice uredno prokrvljene, bez pataloških eflorescencija, na vratu u medijalnoj ravnini u projekciji krikoidne hrskavice palpabilna kuglasta tvorba pomična i bezbolna, vel. do 1 cm. Meningealni sy neg. Ždrijelo mirno. Nad plućima uredan šum disanja. Akcija srca ritmična, tonovi jasni,šuma nema.... sve dalje ok.

Nalaz ultrazvuka: Iznad štitnjače u medijalnoj razini u visini hioida vidi se cistična tvorba deblje stijenke(3,1 mm) promjera 12 mm.
Štitnjača je uredne veličine, homogena, normoehogena, uredne veličine lobusa i istmusa.

Krvna slika pokazuje pojedinačna odstupanja od normalnih vrijednosti (u zagradama)

Eritrociti 4.52 (4.00 - 5.00)
Hemoglobin 124 (109 - 138)
Hematokrit 0,360 (0.320 - 0.404)
MCV 79.6 (73.8 - 89.4)
MCH 27.4 (24.3 - 29.2)
MCHC 344 (300 - 350)
RDW 12.8 (11.9 - 16.2)
Retikulociti 36 (20 - 94)
Retikulociti 7,9 (4.0 - 19.0)
Trombociti 324 (150 - 450)
MPV 10.2 (6.9 - 11.3)
Leukociti 10.0 (6.0 - 16.0)

Neutrofilni granulociti 1.72 (2.50 - 7.20)
Limfociti 7.15 (2.00 - 6.60)
Monociti 0.53 (0.22 - 1.51)
Eozinofilni granulociti 0.55 (0 - 0.70)
Bazofilini granulociti 0.08 (0 - 0.20)

Neutrofilni granulociti 17.1 (23 - 66)
Limfociti 71.3 (18 - 60)
Monociti 5.3 (5 - 13)
Eozinofilni granulociti 5.5 (0 - 6)
Bazofilini granulociti 0.8 (0-2)

DKS - RAZMAZ
Segmentirani neutrofilni granulociti 17 (23 -66)
Limfociti 62 (18 - 66)
Monociti 6 (5 - 13)
Eozinofilni granulociti 12 (0 - 6)
Reaktivni limfociti 3 (0)

ABN (ukupan broj neutrofila) 1700

Glukoza 5,1 (3,9 - 7,0)
Ureja 3,8 (1,0 - 7,5)
Kreatinin 32 (35 - 62)
Natrij 139 (134 - 142)
Kalij 4,8 (3,0 - 7,0)
Kloridi 101 (96 - 108)
Kalcij, ukupni 2,56 (2,15 - 2,80)
Bilirubin, ukupni 4 (< 20)
Bilirubin, konjugirani 2 (< 3)
AST 45 (26 - 75)
ALT 22 (11 - 46)
ALP 508 (25 - 500)
GGT 9 (1 - 39)
LD 302 (150 - 360)
Feritin 28 (7 - 140)
CRP 0,1 (0,1 - 2,8)

Slijedeći tjedan moramo obaviti pregled kod otorilangologa i maksiofacijalnog kirurga i s svim nalazima se javiti u kliniku za hematologiju i onkologiju u dječjoj bolnici.

Jako sam zabrinuta... Uz sve to stariji je pokupio neku virozu i već dva dana povraća.

Nije mi do slavlja jer ne znam što mi nosi Nova godina. Bit ću kod kuće sa svojom dječicom, čuvat ih i pazit koliko mogu i koliko je to u mojoj moći.

Svima Vama želim sve najbolje u Novoj godini,od srca...  Prije svega puno zdravlja jer ipak je zdravlje najvažnije.

Voli Vas Vaša

Mama Blogerica

Dugo me nije bilo... Što da Vam pišem, kad mi je sve ovih dana u životu baš kako u naslovu piše... Povuci - potegni. S vremenom i s parama kojih nikad nema dovoljno.

Evo što se događalo ovih dana:

Punto se pokvario. Stoji parkiran ispred kuće i čeka neke bolje dane.

L. ima drugi zubić, dolje desno. Prije dva dana navršio je 7 mjeseci. Pokušava se posjesti s položaja na boku, ali još uvijek mu ne uspijeva. Puno papa i stalno se smije. Ljubav mamina...

D. sve više priča... Premda ga je ponekad teško razumjeti :). Evo par sinonima koje koristi:  lopta - tota,  medo - bodo, veliki - vekiki. Već lijepo slaže rečenice.  Zove me Ej mamice :).

Gledam ga jučer u vrtu... Trči i igra se. Pravi dječačić... Idući mjesec će imati točno 2,5 godine. Kad je to vrijeme prošlo?

I tad mi prođe kroz glavu... Još nekoliko mjeseci i morati ću početi raditi. Uz svakodnevno putovanje s posla i na posao, koliko će mi vremena ostati koje ću moći provesti s djecom? Rastužila me ta misao.

I ovako ništa ne mogu s porodiljnom naknadom od 2600 kn, a što bi tek bilo da sam nezaposlena? S muževom plaćom, minusom na računu  i kreditima na grbači, ne možemo pokriti ni osnovne troškove života. I tako svaki mjesec... Povuci - potegni.

Što se tiče uređenja stana, slabo napredujemo i na tom polju. Najviše iz financijskih razloga... Samo mjerkamo, hodamo po dućanima i kalkuliramo što i kako. Na kraju priče, još uvijek tapkamo u mjestu. Ako ništa drugo, bar su stupovi betonirani :).

Pomalo sam tužna jer tek sad postajem svjesna da stan neće izgledati ni približno kako sam zamislila. Kupili smo neku jeftinu tuš kabinu. U Metrou. Muž i ja smo je jedva sastavili. Ne izgleda loše, ali sva je klimava i nestabilna. Što drugo reći... Kolko para, tolko muzike.

Danas me zvala žena iz Concordie da nam je stigla kutna garnitura. Zovem ju "govnasta ganitura". Oprostite na izrazu, ali ne mogu si pomoći. Boja je upravo takva... Govnasto - smeđa. Nisam baš oduševljena s izborom... Uz garnituru ću dobiti dva jednako ružna smeđa jastučića, sa tamno žutim cvjetovima. Osim toga, malo će viriti ispod prozora s jedne strane zida pa me i to živcira. 

I u ovom slučaju je niska cijena prevagnula. 1999 laganih kunića. Gledala sam da se može razvući, da ima naslone na obje strane, nogice i kutiju za posteljinu. Uza sve to, trebao nam je suprotan kut od većine ponuđenih garnitura. No, nema veze... Što je, tu je. Kupit ću neki prekrivač i presvući jastučiće. Na  tavanu imam lijepih materijala.

Nemamo para za dječju sobu... Za sad ćemo ubaciti samo jedan novi ormar. Krevetiće i komodu selim iz maminog stana. Jedino što me veseli je to što sam na akciji uspjela kupiti krasan veliki tepih na ceste. D. je oduševljen, jer istodobno ima i podlogu na kojoj se može igrati s autićima. Dijete sretno - ja sretna.

Neki dan sam u poštanskom sandučiću našla prospekt od Lesnine. Svidjela mi se jedna lijepa povoljna kuhinja. Ponadali smo se, pa smo danas ujutro požurili u Lesninu. Malo je reći da smo ostali šokirani... Kuhinja izgleda kao igračka. Mali ormarići, nepotrebni kuhinjski elementi i neke neprivlačne, nedefinirane boje. To je primjer koliko fotografija može zavarati.

Pogledali smo i ostale kuhinje... Ima predivnih kombinacija, ali su strašno skupe. Po povratku smo navratili u Primu da usporedimo cijene ormara s drugim salonima namještaja. Krajičkom oka, vidjela sam jednu predivnu garnituru. Savršeno bi nam odgovarala... Ali košta 1600 kuna više... Hebemu... To je luksuz koji si ne možemo priuštiti.

Tako mi se jučer, dok sam sjedila u vrtu i promatrala svog sinčića, dogodio svojevrsni klik u glavi. Odlučila sam nešto poduzeti... Povući ću, pa dokle ide. Ako mi se i odbije o glavu, znat ću da sam barem pokušala.

Nastavak slijedi u idućem postu...

Voli Vas Vaša

Mama Blogerica

Predvečer smo muž i ja otišli do našeg majstora da ga upitamo ako je sutra slobodan. Htjeli smo da ga angažirati za betoniranje stupova. Vrijeme curi, a još imamo puno posla kojeg moramo obaviti prije useljenja.

Pozvonimo na vrata. Pali se svjetlo. Njegov podstanar otvara.

Dobar večer. Gdje je gazda, pita moj muž.
Nema ga, kaže podstanar. Vraća se za cirka 15 dana. Podsmjehuje se i skreće pogled.
Došli su po njega, pita muž. Gledam iznenađeno. Kakvo je to pitanje? Tko je došao po njega? Izvanzemaljci!?
Ti znaš, podstanar konstatira i širom otvori oči. Odlučio je tako, dodaje. Ništa mi nije jasno.
Znam, odgovara moj muž. Htio sam ga pitati da mi pomogne oko betoniranja. Nema veze, snaći ćemo se.
Pozdravimo se s podstanarom i krenemo kući. Muž ubrza korak, a ja trčkaram za njim.
Što je to bilo, pitam znatiželjno. Gdje nam je majstor?
U zatvoru, kaže moj muž ravnodušno.
U ZATVORU, ponavljam. Zašto je u zatvoru? Što je učinio?
Ima neku neplaćenu kaznu. Rekao je da neće platiti, nego da će radije ići u zatvor, priča muž. Kao da je odlazak u zatvor jednak boravku u toplicama. K vragu, tko će sad betonirati? Htjeli smo mu pokazati i pukotine na zidu kojeg je radio. Treba otkriti uzrok i sanirati štetu...

Povucimo uspredbu s prethodnim postom. Ljudi idu u zatvor zbog neplaćenih kazni i sitnih krađa, a ne idu zbog ubojstva počinjenih u prometu!? Stvarno nešto nije u redu s našim pravosuđem!

Kako stvari stoje, sutra sami betoniramo stupove za verandu. Snaći ćemo se, nije nam prvi put. Muž me zeza da ću ja biti njegov pomoćnik, niže kvalficirani građevinski radnik. I to samo zato što sam žensko. Hebemu, kad već radim muške poslove, želim neku bolju titulu! Kao naprimjer, viša stručna suradnica u betoniranju :).

Pozdravlja Vas Vaša
Mama B.

Jučer sam dobila ovaj mail čiji me sadržaj zgrozio i rastužio, iako sam odprije upoznata sa slučajem:

Mlada Puljanka Jasmina Čelica, vrijedna i perspektivna studentica
poslijediplomskog studija, svoj je život tragično završila prije dvije i pol
godine. Preminula je nakon što je na nju u Zagrebu, na uglu Zvonimirove i
Šulekove, bezobzirno jureći u svom autu Jeep Cherokee , na pješačkom
prijelazu
naletio Marko Leko. **
**Ubio ju je radeći prometni prekršaj, zaobilazeći drugo
vozilo koje je stalo da propusti pješake  - zgazio je nedužnu studenticu
'gurajući' se bezobzirno svojim SUV autom preko pješakog prijelaza. **
**Kamo je tako žurio? **
**Tko je taj Marko Leko, osim što je Jasminin ubojica? **

**Marko Leko je sin poduzetnika, više puta kažnjavan zbog prekršaja u prometu.
Kako se dogodila nesreća? Imao je tada Marko Leko 21 god. i projurio je pored
ostalih vozila
koja su stala kako bi Jasminu propustila na pješačkom prijelazu. Naletio je
na nju i odbacio je dvadeset metara u stranu. **
**DVADESET METARA!
Zaustavio se tek nakon četrdesetak metara, što ukazuje na preveliku i
nedozvoljenu brzinu.
Mlada Jasmina preminula je od ozljeda nekoliko sati poslije. Marko Leko je
nakon uviđaja pušten!!! Čak se tim istim vozilom kojim je ubio Jasminu odmah
uputio u daljnju vožnju.

Što je bilo dalje?

Od tog dana Jasminin ubojica je slobodan čovjek, koji nije platio niti kunu
kazne za ubojstvo, niti je vidio zatvor makar izdaleka!

Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st .4 KZ - izrekla
je
kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na
prvostupanjsku presudu se žalilo i državno odvjetništvo i okrivljenik.

Nakon 10 mjeseci čekanja, 03.11.2009. na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko
vijeće u sastavu : Lepa Singer kao predsjednica vijeća, Sonja Brešković- Balent i Lidija Vidjak,
kao članovi vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane
Špehar Janković kao zapisničarke ,
donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leka na visinu
kazne!? Odlučile su
da se kazna od godinu dana zatvora zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od
tri
(3) godine, uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole. Presuda je čitana u
nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha
i
sada novog branitelja okrivljenika , odvjetnika Milenka Umičevića.

Kao olakotna okolnost Marku Leku uzeto mu je to što je mlad, (iako se to
inače
računa samo do 21 god starosti), te da mu je to prvi put.

PRVI PUTA ŠTO? MARKOVO PRVO UBOJSTVO???

Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put , nekažnjeno
nekome oduzeti život? DA SVI SMIJEMO PRVI PUTA UBITI ČOVJEKA  PA DOBITI
OPOMENU I BITI SLOBODNI I BEZ KAZNE DOK PO
DRUGI PUT NE UBIJEMO AUTOM ČOVJEKA???

**Kakvo je to pravosuđe u Hrvatskoj???**

Što bi svatko od Vas, ne dao Bog te nesreće i Vama, dao nekome kao kaznu za
ubojstvo Vašeg vlastitog djeteta?

Molimo vas da o ovome upoznate javnost! Zato da se i drugima ne dogodi što i
nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji

Sonja i Nebojša Čelica


**Ako ovaj mail ne prosljedite neće se ništa dogoditi. Ali ako ga

prosljedite, možda se jednog dana nešto promjeni!****



Jasminu sam upoznala krajem travnja 2007.g.,nešto više od mjesec dana prije njene smrti.  Bila sam u Zagrebu na edukaciji u knjižari u kojoj je radila. Provele smo svega par sati zajedno, ali jako me se dojmila. ... Jasmina je bila vesela i simpatična djevojka, puna života i s osmijehom na licu. Jedna od onih ljudi s kojima odmah lako stupite u razgovor i poželite ih za prijatelja. Pričala mi je o vremenu kad je studirala u Rijeci i o planovima za budućnost. Bila je zaljubljena i sretna...

Nedugo nakon toga, prekinut je njen mladi život. Samo tako... Tog kobnog dana, dok je žurila na posao i prelazila cestu na pješačkom prijelazu... sve je uništeno. Njeni snovi, njena budućnost, njen život...

Duboko me potreslo saznanje da je krivac za njenu smrt tako olako izmakao ruci pravde... Neće biti kažnjen što je oduzeo mladi život.... Jasmina nikad neće imati priliku da postane supruga i majka.

Gdje ju tu pravda!?

http://www.vecernji.hr/vijesti/traze-pravdu-ubojica-nase-kceri-ni-dana-nece-provesti-zatvoru-clanak-111830

Pismo Jasminih roditelja

Ova priča je odraz našeg pravosuđa, kao i mnoge druge.

Znate onu izreku  "nesreća nikad ne dolazi sama"? Počinjem vjerovati da je zbilja tako...

Još uvijek sam bolesna, a sada i dječicu muče šmrkavi nosevi. Osim toga, i komp mi je preksinoć,  dok sam gledala stranice s bijelom tehnikom, pokupio neki opaki virus. K vragu, samo sam htjela vidjeti kako se kreću cijene ugradbenih perilica za posuđe! Umjesto traženih informacija, dobila sam upozorenje threat detected, a za koju sekundu i crnilo na monitoru.

Tako da Vam ovaj post pišem na brzinu, s posuđenog laptopa. Tek toliko da se javim... Da me ne zaboravite :).

Kulminacija se dogodila jučer u prijepodnevnim satima kada je mojoj mami na glavu pala drvena greda. Da, dobro ste pročitali... Nisam bila doma kada se to dogodilo, inače joj ne bih dala da se petlja u bilo kakve građevinske poslove. Ima osteoporozu i mora se čuvati bilo kakvih ozljeda.

Uglavnom, kad sam došla kući, imala sam što vidjeti. Mama je u najmanju ruku izgledala kao da je bila u ringu s nekim boksačem teže kategorije. Poluzatvoreno desno oko, čvoruga na glavi veličine manje jabuke i oteklina na podlaktici desne ruke... Neozljeđen smisao za humor. Cijeli dan se šalila na svoj račun, tek sam je jutros sam uspjela natjerati da za svaki slučaj ode doktoru. Dobila je uputnicu za traumatologiju i obavila niz pretraga... Srećom, nema težih povreda.

Valjda je jučer bio takav dan jer je i muž na poslu zaradio gadnu opeklinu.

Hvala Vam svima na posjeti i na ostavljenim komentarima u prethodnom postu. Lijepo je vidjeti da me se sjetite i dok me nema :).

Sutra će, nadam se, komp biti popravljen. Istog časa stižem k Vama da vidim što ste pisali... Fali mi blogiranje :).

Pozdravlja Vas Vaša

Mama Blogerica

Ovaj zapis nije toliko zbog Vas, koliko zbog mene. Želim ostaviti trag današnje radosti... Jutros je L. dobio svoj prvi zubić. Izvirio je, grbucka na dodir. Zvali smo tatu na posao. Veliki brat mu je nespretno objašnjavao. Leo ima maji zub, govori mu uzbuđenim dječjim glasićem. I tata je ponosan.

Naš mali čovjek ima svoj prvi zubić... Jedinicu, dolje lijevo. S navršenih 6 i pol mjeseci.

I dalje se borim s gadnom prehladom. Osim iritantne glavobolje, povremeno me boli i grlo. Tješim se, proći će. Prkosim bolesti, i smiješim se šmrkavog nosa :).

Voli Vas Vaša

Mama B.

Znam što se prvo pomislili. Ali uopće se ne radi o tome. Boli me glava od kalkuliranja, procjenjivanja i drugih što ćemo/kako ćemo razmišljanja. Zapravo, najviše me boli od prehlade. Vjerojatno sam ju sinoć zaradila dok smo u gluho doba noći na terasi vezali aramaturu za stupove. Trebala sam se toplije obući...

Jutros s mukom otvorila oči i jedva odljepila tešku glavu s jastuka. Sranje, pomislih. Nemam vremena biti bolesna. Ne sada.

Kako to inače biva, ako ste se probudili s glavoboljnom, vjerojatno će se u toku dana dogoditi još nešto od čega će vas glava dodatno zaboljeti. Tako smo muž i ja danas otkrili zabrinjavajuće pukotine na zidu u spavaćoj sobi. Na novom novcatom zidu koji je sagradio i požbukao majstor. Osim toga, štok od kupaonskih vrata nije dobro postavljen i sad se vrata ne mogu zatvoriti kako treba. Uvijek neki nepredviđeni problemi.

K vragu, ne danas... Boli me glava.



Sinoć je muž brusilicom rezao željezne šipke na mjeru. Pretpostavljam da me od tog zvuka zaglušilo. Ne čujem na lijevo uho, kažem mužu.
Misliš na desno, pita nimalo zabrinuto.
Ovisi s koje strane gledaš, odgovaram nervozno. Kao da je to uopće bitno.
To ti je od prehlade, dere se.
Ne moraš vikati. Ne čujem na jedno uho. Ovo drugo mi je bilo posve zdravo. Do sada.

Sigurno ću idućih desetak dana u džepu nositi papirnate maramice i kukati kako me boli glava. Mrzim kad dobijem prehladu/gripu, što već je. Osim što mi je time umanjena radna sposobnost, prilikom prve naznake bolesti, postajem grintava i nervozna. Kao malo dijete.

Nije mi do ničega, a nemam vremena da ležim, pijuckam čaj i vrtim programe na televiziji. Uostalom, nisam ni takav tip osobe.I ovu ću prehladu preboliti s nogu.

Naša draga blogerica usjenivrbe na svojim je stranicama ostavila izazov - odgovoriti na pet pitanja. Budući da sam relativno nova u blogerskom svijetu, Peticu doživljavam kao neku vrstu inicijacije :)). Zapravo, osjećam se kao da ispunjavam leksikon :). Volim izazove, ali samo ako ne uključuju fizičke obračune, poput hrvanja u blatu i slično.

Evo mojih odgovora:

Volim...

... svoju dječicu, muža, mamu i brata, prijatelje
... prirodu i životinje
... volim kad mi dođe da se nasmješim, bez razloga
... volim pružiti nekome pomoć pa makar i slučajnom prolazniku

Ne volim...

... varalice, lažove i prevarante
... nepravdu i nasilje nad ljudima i životinjama
... zlostavljače bilo koje vrste
... zlobne i zločeste ljude
... osjećaj bespomoćnosti

Ne znam, ali voljela bih znati...

... ima li života poslije smrti
... tko krade pare u saboru
... zašto se prestala proizvoditi kinder lada
... kakav je osjećaj letjeti kao ptica

Stvari koje me fasciniraju...

... snaga prirodnih pojava (potresi, poplave, tornada i sl.)
... ljepota pisane riječi
... ljubav koju osjećam prema svojoj djeci

Želim...

... zdravlje svojim najdražima, zatim sreću i uspjeh
... posao kojeg ću obavljati s osmijehom na licu
... još jednu bebicu (ako bude sreće, djevojčicu)
... biti još bolja osoba nego što jesam
... dobitak na lotu, tek toliki da otplatim kredite i da budem na pozitivnoj nuli

Sramim se...

... zato što imam vozačku, a ne vozim auto
... kad zakasnim na dogovoreni sastanak bez nekog valjanog razloga
... kad dođem u dućan i tek tamo primjetim da na nogama imam papuče
... što nisam odlučnija onda kada je to potrebno
... kad se nakon toliko godina s mužem zacrvenim kao paprika kad mi nenajavljeno digne suknjicu ;)
... kad ne znam nešto što bih morala znati

Volim pisati, volim i ovaj blog i sve Vas volim, ali sad stvarno moram ići spavati :).

 

Pozdravlja Vas

Vaša Mama Blogerica